Sa šlagom, bez mlijeka, sa šećerom ili bez njega, kako god je pili, kava je mnogima od nas sastavni dio dana.
Legenda o kavi
U nedostatku dokaza o porijeklu kave, prisutno je više legendi o njenom otkriću. Jedna od najpoznatijih govori o afričkom pastiru Kaldiu i njegovim veselim kozama. Legenda kaže kako su koze počele živahno “plesati” nakon što su obrstile obližnji grm. Želeći saznati o čemu se radi Kaldi je ubrao i pojeo nekoliko bobica. Nije trebalo dugo i on se počeo osjećati krepko i poletno kao njegove koze. Pod dojmom novootkrivenog osjećaja Kaldi se sa šakom bobica uputio u selo, kako bi od vjerskog starješine, saznao o čemu je riječ. Ovaj je glatko porekao njihovu moć, bacivši ih u vatru. Prostorijom se ubrzo proširio neobičan miris. Preostala zrna su pomiješana s vrelom vodom i tako je, legenda kaže, nastala prva šalica kave.
Riječ kava
O podrijetlu imena “kava” postoji više različitih mišljenja i tumačenja. Jedni su zagovornici teze po kojoj je ime “kava” poteklo od imena jugozapadne Etiopske pokrajine Kafa (danas Kefa) u čijem je gorju otkrivena biljka gdje raste divlje. Drugi okreću cijelu priču i tvrde da je zapravo ova regija dobila ime po kavi, a ne obrnuto. Bilo kako bilo, obje teorije dio su mišljenja koje povezuje ime kave s njenim geografskim porijeklom.
Drugi zagovaraju teoriju po kojoj ime “kava” potječe od arapskog naziva “qahwa” koji se odnosi na crni napitak spravljen od prženog i samljevenog zrnja. Etimolozi smatraju da riječ “qahwa” u arapskom jeziku vuče korijen iz riječi koja pojmovno znači “umanjiti želju za nečim”. Ovako se, naime, nazivalo piće koje smanjuje apetit za hranom, a zapravo se radilo o vinu. Pojmom “qahwa” u kasnijoj upotrebi označavani su i drugi psihoaktivni napici kao što je “khat”- piće dobiveno iz lišća biljke Kafta (Catha edulis l.), koje je još uvijek popularno u Jemenu. Zagovornici ove teorije kažu da su pripadnici mističkoga asketskog islamskoga reda Sufi jednostavno uzeli staru riječ kojom se nazivalo vino i pridodali ga novootkrivenom napitku kave, koja im je smanjivala želju za hranom i spavanjem. Kako im je bilo zabranjeno piti vino, “qahwa” im je služila kao idealno piće za održavanje strogog duhovnog i isposničkog života u pustinji.
Postoji još jedno tumačenje sa slabijim etimološkim utemeljenjem koje riječ kava dovodi u vezu s riječju “quawwa” ili “cahuha” što znači moć ili snaga.
Ovo tumačenje ima izvorište u legendi koja kaže kako se jedan siromašni Arap na putu u Abesiniju sasvim slučajno zaustavio pored grma kave s namjerom da skuha rižu za večeru. Na vatru je bacio i otrgnute grančice kavinog grma čije su bobice počele ugodno mirisati. Pečena zrna privukla su mu pažnju pa ih je smrvio i ubacio u vodu, ne sluteći da je napravio piće koje će nekoliko stoljeća kasnije zavladati svijetom. Kada se vratio u Aden, mirisna zrna je darovao boležljivom muftiji koji je za održavanje zdravlja i ublažavanje boli koristio opijum. Adenski muftija je počeo pripravljati piće od nepoznatih zrna, nakon čega se osjećao bolje. Zrna, koja do tada nisu imala nikakvo ime, nazvao je “cahuha” što znači moć ili snaga.
Kako god se zvala, koja god legenda ju pratila, kava je sinonim za druženje i opuštanje, stoga vas pozivamo da se opustite uz umjetnost pripremanje i ispijanja kave.
